Dnevnik jednog kreditnog analitičara/ke

U nastavku pročitajte dnevnik jednog analitičara/ke u MI-BOSPO-u.

"Radim jako lijep i jako važan posao. Vjerujem da su moji zadaci važni za naše klijente. Znate li zašto? Jer sam ja drugačiji/a od službenika koji sjedi za šalterom neke finansijske institucije. Ja imam priliku radno vrijeme provoditi na različitim mjestima, u frizerskom salonu, na oranici, u vrtiću, u kafiću... A na tim mjestima radim svoj posao, možda vi i ne vidite, ali dozvolite da vam kažem, vrlo značajan posao. Znate li zašto je značajan? Jer ja pomažem svojim sugrađanima kojima su potrebna finansijska sredstva a nemaju mogućnost da odu do banke i kod službenika na šalteru dođu do novca. Jer, moji klijenti/ce su mali poduzetnici i to je jedino "malo" što možete vezati za njih. Oni su veliki ljudi koji se bore za svoje porodice, koji žele bolji život za svoju djecu, koji sami sebi pronalaze posao nakon godina čekanja da ih neko zaposli... Oni cijene priliku da dođu do sredstava jednako kao što ja cijenim njihov trud i zalaganje. Mi im pružamo priliku i oni to znaju jer njihova odgovornost ne može se mjeriti sa "sigurnošću" koje im traže a oni ne mogu da odgovore na njih. Iz takvog odnosa najčešće se rađa prijateljstvo. Nakon što ostvare ciljeve koje imaju, zahvaljujući kreditu kojeg sam im obradio/la, oni se ponovo vraćaju, i stvara se jaka veza između nas. Vremenom, nas više ne veže samo kredit, nego nas vežu rođendani, slave, vjenčanja, zapošljavanja, proširenje posla... E zato je moj posao važan. Jer mi pruža mnogo više od samog obavljanja radnih zadataka, jer moj radni zadatak postaje nečiji uspjeh. Uspjeh mojih klijenata/ica – prijatelja/ica."